Kužde nowe wunamakanje w stawiznach cłowjestwa - wót wobźěłaneje kósći ako źěłowy rěd, pśez wunamakanje wognja za pśigótowanje jěze, wunamakanje wobźěłanja metala až do wunamakanje kompjutera a wirtuelnego swěta jo luźi doprědka spórało. Kužde wunamakanje jo pólěpšyło jich žywjeńske wobstojnosći a jo pla wšyknogo, což su gótowali, produktiwitu pówušyło. Ale luźe njejsu jano dobre, njesebne, pomocliwe a empatiske. Ně, bóžko jo se pó krotkem casu pśecej teke pśesajźił negatiwny bok wšych wunamakanjow. Ako su měli metalowe źěłowe rědy, su malsnje wupytnuli, až góźe se lěpjej ako broni, ako drjewjane knebel abo chytanka. A w běgu lěttowzyntow jo dało wjele wunamakankow. Myslimy jano na kleki a pšužyny, stśělby, kanuny, pózdźej dynamit a atomowe šćěpjenje.
A cogo musymy se źinsa bójaś? Bernd Pittkunings groni, kak wón to wiźi.